A great man is one who collects knowledge the way a bee collects honey and uses it to help people overcome the difficulties they endure - hunger, ignorance and disease!
- Nikola Tesla

Remember, remember always, that all of us, and you and I especially, are descended from immigrants and revolutionists.
- Franklin Roosevelt

While their territory has been devastated and their homes despoiled, the spirit of the Serbian people has not been broken.
- Woodrow Wilson

Osam života jednog Srbina

Roman "Bekstvo od biografije" Vladislava Bajca nastao je prema životnom putu Đorđa Šagića, koji je ušao u knjigu o 200 najznamenitijih Amerikanaca.

Kao i neki ljudi i pojedine knjige imaju sudbinu kakvu nisu zaslužile. Među njima je svakako i roman "Bekstvo od biografije" Vladislava Bajca, čije je prvo izdanje iz 2001. ostalo potpuno neprimećeno iako je imao sve uslove da bude hit. Roman, koji je s razlogom ovih dana obnovio "Arhipelag" nastao je na osnovu čudesnog životnog puta Đorđa Šagića, prvog Srbina koji je zvanično useljen u Ameriku pre tačno 200 godina, 28. juna 1814. Tokom svojih osam decenija promenio je osam imena i isto toliko života, niz zanimanja, gradova i država.

.

Kao učenik Karlovačke bogoslovije 1813. mlađani Šagić je odbacio mantiju s namerom da se priključi Karađorđevim ustanicima u odbrani Beograda, ali je, spletom okolnosti, zakasnio na taj istorijski događaj. Duboko razočaran uputio se u Nemačku, koju je prokrstario pešice i stigao u Ameriku gde je u punoj meri započeo svoju životnu avanturu. Bio je general armije Novog Meksika i major američke vojske, direktor carine i sudija, vršio komasaciju zemlje u Kaliforniji i stvarao srpsku koloniju, pomagao podizanju prve srpske crkve Sveti Sava u Džeksonu 1864, a mnoge ciljeve i poslove obavio je zahvaljujući tome što je pripadao masonskoj loži. Ostala je i priča da je govorio 17 jezika. Ušao je u knjigu o 200 najznamenitijih Amerikanaca tog vremena, a u tekstu o Džordžu Fišeru, kako se tada zvao, ugledni njujorški izdavač i advokat je napisao: "Istina je čudna - čudnija od izmišljenog".

Čuveni arheolog i svetski putnik Džon Lojd Stivens dve godine po otkriću civilizacije Maja, upoznao je Đorđe i družio se, nazvavši ga "građaninom sveta ili makar njegovog većeg dela". U svojoj beležnici je napisao: "Bilo je čudno u tom udaljenom i zabačenom mestu sresti čoveka iz još udaljenijeg kraja i čak još manje znanog, nekoga ko govori svaki evropski jezik, ko poznaje svaki kutak Evrope, zna istorijat svake vladajuće dinastije, teritorijalne granice svakog vladara, a u isto vreme je građanin toliko država".

Kako je ovako nesvakidašnje zanimljiva priča mogla da ostane bez odjeka kod čitalaca? Pisac Vladislav Bajac priznaje da je i sam za to kriv, jer je "knjigu prepustio tišini".

- Ovaj roman je drugačiji od svega što sam napisao, jer je zasnovan na mnogobrojnim činjenicama. Imao sam problema šta da ostane u knjizi. Bojao sam se da će biti premalo literature, a previše istorije. Prevideo sam da tako bogat život može da deluje i te kako iracionalno - kaže Bajac. - Šagić je bio avanturista kao i moj otac, a meni je i bila ideja da ovim romanom kažem kako život i jeste jedna velika avantura. Imao je buran privatan život, četiri žene i jedanaestoro dece, a nikada se nije rastajao od sedla i konja. Učestvovao je u istorijskim bitkama za otcepljenje Teksasa od Meksika i u stvaranju deklaracije o njegovoj nezavisnosti. Za sebe je govorio da je po rođenju Srbin, po duhu Meksikanac, po karakteru Teksašanin, a po državljanstvu Amerikanac.

Bajac napominje da je njegov junak ostao upamćen i po tome što je nekoliko puta odbijao važne političke funkcije koje su mu nuđene u Americi, uvek idući za nekim svojim ciljem i u - novu avanturu.

Posle romana - dokumentarac

Reditelj Miodrag Kolarić snimio je dokumentarni film od 45 minuta o životnom putu Đorđa Šagića, čija će svetska premijera biti u Filadelfiji 28. juna, a takođe i u Beogradu.

- Film hronološki prati život Šagića, pokazujući kako ni na jednom mestu nije uspevao duže da se skrasi, idući u susret uvek novim izazovima. Bio je izuzetno komunikativan, a iz grešaka koje je pravio izlazio je mudriji. Sve vreme ostao je u vezi sa Srbijom, između ostalog i sa Grigorijem Vozarovićem. Bio je i osnivač masonske lože u Meksiku. Snimajući film upoznao sam njegove potomke, koji će biti prisutni na premijeri.

Izvor: Novosti


SA

 

People Directory

Никола Васић

Родио се у Зворнику, у БиХ ,1893. године, умро је у Балтимору 1961. године у Балтимору, САД.

Спада у најбоље градитеље виолина у свету између два светска рата.

1908. године из Зворника одлази у Нови Сад на изучавање заната за прављење гудачких инструмената, а занат усавршава у тадашњој Чехословачкој. Боравио је и у Русији, Кини и Јапану да би се најзад 1925. године настанио у САД. Ту га открива чувени северноамерички виртуоз на виолини Елман и назива највећим живим светским градитељем виолина. Упоређује га са Страдиваријем, највећим и најпознатијим градитељем виолина и других гудачких инструмената на којима свирали или свирају највећи уметници.

Read more ...

Publishing

My Brother's Keeper

by Fr. Radovan Bigovic

Rare are the books of Orthodox Christian authors that deal with the subject of politics in a comprehensive way. It is taken for granted that politics has to do with the secularized (legal) protection of human rights (a reproduction of the philosophy of the Enlightenment), within the political system of so-called "representative democracy", which is limited mostly to social utility or to the conventional rules of human relations. Most Christians look at politics and democracy as unrelated with their experience of the Church herself, which abides both in history and in the Kingdom, the eschaton. Today, the commercialization of politics—its submission to the laws of publicity and the brainwashing of the masses—has literally abolished the "representative" parliamentary system. So, why bother with politics when every citizen of so-called developed societies has a direct everyday experience of the rapid decline and alienation of the fundamental aspects of modernity?

In the Orthodox milieu, Christos Yannaras has highlighted the conception of the social and political event that is borne by the Orthodox ecclesiastical tradition, which entails a personalistic (assumes an infinite value of the human person as opposed to Western utilitarian individualism) and relational approach. Fr Radovan Bigovic follows this approach. In this book, the reader will find a faithful engagement with the liturgical and patristic traditions, with contemporary thinkers, Orthodox and non-Orthodox, all in conversation with political science and philosophy. As an excellent Orthodox theologian and a proponent of dialogue, rooted in the catholic (holistic) being of the Orthodox Church and of his Serbian people, Fr Radovan offers a methodology that encompasses the above-mentioned concerns and quests.